Kako će paradajz rasti u saksiji, hoće li doći do stvaranja ploda i da li će uspjeti sazrijeti ako dođe do toga – samo su neka od pitanja koja su se javljala. Ipak ništa ih nije spriječilo u realizaciji njihove zamisli.
Ako za trenutak zastanemo i zamislimo, sjetićemo se od čega zavisimo. Od hrane. Dvoje mladih ljudi koji su se iz BiH preselili u Češku i naručili sjemenski materijal od Našeg Sjemena, dokaz su da svako može barem jednim malim dijelom biti samostalan i nezavisan, pa makar kada je hrana u pitanju.
Stare sorte sjemena imaju prednost u tome što su naviknute na lokalne agroekološke uslove, ukusnije su, a imaju i veću otpornost na stres, bolesti i štetočine.
“Prije nekoliko godina, tačnije 2015., čula sam za događaj razmjene sjemenja koji je Naše Sjeme bilo organizovalo u gradu. Značaj tog događaja i svega šta stoji iza njega, kao i spoznaja koju sam u tom periodu života imala – koja je to prava hrana koju naše tijelo treba i šta znači zdravlje, potakla me je na razmišljanje o vlastitom uzgoju i nezavisnosti. Pomislila sam, jednog dana ću i ja imati svoju baštu i učestvovaću u očuvanju nečega tako vrijednog“, navodi Andrea Lončarević iz Banja Luke.
Dali su svoj maksimum u uzgoju povrća
Ogroman značaj vlastitog uzgoja
Na ove riječi, njen momak Igor Kuruzović, dodaje da je on kao gradsko dijete, odrastao na povrću rodbine sa sela, a u nestašici se kupovalo u marketima. Kako kaže, na to nije obraćao nešto puno pažnju dok je bio mlađi jer nije neki gurman. “Jeo sam kad moram i šta moram. Sve dok jedne godine nisam osjetio razliku. Jedan domaći paradajz se ušunjao u našu kuću koji je imao tako slojevit i bogato kiseo ukus da sam taj dan, umjesto pripremljenih domaćih jela, jeo cijeli dan samo taj paradajz“, objašnjava Igor i dodaje da je tokom sljedećih godina počeo obraćati pažnju na kvalitet hrane, primjećujući razlike i formirajući ideju o eventualnoj sjetvi.
Međutim, do 2020. nije bio u prilici da ostvari nešto konkretnije po tome pitanju. Ove godine kreirao je, zajedno sa Andreom prvu balkon baštu biološkog uzgoja sa sjemenima starih sorti. Ona im je takođe dala inspiraciju i osnažila želju za još većom i raznovrsnijom sadnjom naredne sezone.
“Balkonska sadnja je odlična, ali isto tako želimo našim biljkama da omogućimo da puštaju korjenje koliko god mogu i žele. Ipak i pored prostornog ograničenja, pola stabljika paradajza koje smo imali je prešlo visinu od dva metra. Zasluge pripisujemo starim sortama kojih se ne odričemo u budućnosti. Postoji sve veća potreba da se ta sjemena očuvaju, pogotovo pod trenutnim tržišnim pritiskom velikih kompanija koje prodaju sjeme koje ne može dati reproduktivno potomstvo i time vas prisiljavaju da ponovo i ponovo kupujete iz njihovog asortimana“, priča ovaj mladi proizvođač.
Iako do sad nisu ništa proizvodili – nisu odustajali
Svi smo svjedoci da je danas teško pronaći kvalitetnu hranu i da se sve svelo na masovni uzgoj povrća i voća koji nažalost ne hrane organizam dovoljno i ne daju mu sve šta je potrebno. Mnogo kupljenog povrća je bez ukusa jer mu nije dopušteno ono pravo i zdravo dozrijevanje. Živimo u vremenu koje mnoge vodi ka totalnoj zavisnosti od tržišta i dovodi do toga da se odvajaju od svojih vjekovima sticanih znanja, praksi i povezanosti sa prirodom. Balkon nije komad zemlje, ali mnogima koji žive u gradovima može biti spas – komad njihove zemlje za ekološki i bio uzgoj pa zašto ga onda ne iskoristiti ?!
Prema riječima ovih uzgajivača, nisu ni znali hoće li nešto od toga što rade uspjeti. Nikada prije nisu ništa proizvodili osim začina. Kako će paradajz rasti u saksiji, hoće li doći do stvaranja ploda i da li će uspjeti sazrijeti ako dođe do toga – samo su neka od pitanja koja su se javljala. Ipak ništa ih nije spriječilo u realizaciji zamisli.
Domaći paradajz odmah se prepoznaje
“Već sama spoznaja da ćemo možda imati svoju malu bašticu izazvala je veliku sreću. Napokon! Ako i ne uspije ove godine, učićemo za sljedeću. Dan kada smo dobili sjemena bio je posebno čaroban. U rukama držiš začetak života, blago koje ti može omogućiti zdravlje, nezavisnost i sreću. Može li nešto ljepše biti sadržano u jednoj maloj sjemenki“, zadovoljno komentarišu.
Kako je Naše Sjeme bilo prvo od kojih su čuli o važnosti očuvanja starih sorti sjemena, željeli su podržati sve vrijedne ljude koji stoje iza toga i njihov ogroman svakodnevni rad i trud koji omogućava da se i dalje uzgajaju i čuvaju domaće i svjetske stare sorte sjemena u BiH.
Pored toga, veoma su zadovoljni što učestvuju u očuvanju starih sorti povrća, cvijeća, ljekovitog i začinskog bilja koje su vjekovima unazad naši preci uzgajali. Iako sada žive u Češkoj, ističu da to ništa ne mijenja stvari i da će uvijek podržati iskreni trud i kvalitet u zemlji iz koje su potekli ma koliko daleko bili. I u gradu gdje sad žive ima dosta mjesta na kojima se može vidjeti kutak oplemenjen paradajzom, paprikom, salatom, jagodom, malinom, ali i začinskim i brojnim drugim biljem. Još jednu stvar su primjetili, a to je da svaki paradajz koji se može vidjeti po balkonima i prozorima nije bio kao naš domaći. Stabljike su nekako tanje, listovi svijetli i iako sebi nisu htjeli lako priznati, uvijek su dolazili do zaključka da naše sorte ipak nekako puno bolje izgledaju.
Balkon bašta nam pruža osjećaj kao da smo u prirodi – i kod kuće!
“Posmatranje biljaka kroz njihove procese rasta je nešto predivno! Svaki dan kada izađemo na balkon, one nam pričaju neku svoju novu priču, pokazuju ljepotu i veličinu života, stvaranja, uzajamnih odnosa u prirodi i šta sve ljubav može da uradi. Sigurni smo da je ljubav koju su naše biljke dobijale jedan od razloga zašto su nam uzvratile istom mjerom i narasle visoke i do dva metra iz saksija od desetak litara. Bilo je tu i drugih faktora naravno. Koristili smo jako fin humus koji smo uspjeli naći, prirodni bio kompost, posijali smo im dobre drugare – dragoljuba, kadificu, neven, kosmos, začine da ih štite i čuvaju“.
Prisjećaju se da paradajz kroz čitavu sezonu nije bio napadnut, blitva tek kasnije malo kad je lisnim bubama bilo dosta predjela. Matičnjak je pepelnicu preuzeo na sebe, a kasnije je podjelio sa mentom i tako spasio paradajz. Čak su im i kišnicu sakupljali za zalijevanje na dijelovima balkona gdje je to bilo moguće.
Imali su tri sorte paradajza. Čokoladni šeri, koji je, kažu, apsolutno istog ukusa kao i onaj iz bašte, Volovsko srce i još jednu sortu srednje veličine, poznat kao Kocko. Kocko i Volovsko srce su tako fino rodili i usput, još uvijek rađaju iako je početak jeseni. Dali su svoj maksimum koji je bio mnogo ukusan, a i zdravstveno i finansijski veoma koristan.
Raduju se novoj sezoni i novim sortama “Našeg Sjemena” u njihovoj maloj balkon-bašti u tuđini, a gdje se zahvaljujući ovim sortama osjećaju kao kod svoje kuće.
Tekst pisala: Ivana Živanić za AgroKlub
Ako vam se svidio ovaj tekst, molimo vas da ga podijelite dalje!
OVDJE možete pregledati i pročitati i ostale članke sa našeg bloga.
Pratite stranicu Našeg sjemena, uskoro slijede nove i korisne informacije!