Imanje Svjetlane Živković u Orašju vrvi od šarolikosti, kako biljnog tako i životinjskog svijeta. Kod ove medicinske sestre koja se bavi vrtlarenjem, mogu se vidjeti indijske patke, japanske koke, kalifornijske gliste te razno voće i povrće, od kojeg ima samo paradajza više od 200 sorti.

Kako uspijeva pronaći snage za vrtlarstvo uz posao na pedijatrijskom odjelu, Svjetlanu ne morate pitati, oduševljeno priča o svom vrtlarskom životu koji doživljava kao odmor.

“Nije mi cilj prodati, kada samo jednu osobu privučem da se počne baviti poljoprivredom ja sam sretna. Poklanjam sjeme, mijenjam, kupujem, samo da se ljudi posvete zdravom načinu ishrane”, ističe ona.

Uzgaja kaže “sve moguće”, ima i mali plastenik i sve više se posvećuje permakulturi. Nabavila je i kalifornijske gliste, pravi glistinac.

“Glistinac je najbolje prirodno gnojivo za biljke. Kada sadim paprike ili paradajz u jamicu za sadnju stavim taj glistinac, biljke imaju za mjesec dana hranivo bez da ih dodatno pohranjujete“, objašnjava.

Potpuno prirodni uzgoj (Foto: Arhiva Svjetlane Živković)

Prirodna ravnoteža

Trenutno počinje s unutarnjom sjetvom za biljke koje će ranije u plastenik i koje sporije napreduju. Uzgaja presadnice batata koje sprema za klijanje. Biljke za tzv. zimsku sjetvu, koje dobro podnose hladnoću, kao što su kupusnjače, poriluk, celer, je već pripremila.

“Bocu od pet litara prerežem i napravim kao mali plastenik, stavim sjeme i biljke idu na hladnoću, vani, kad im bude odgovaralo one same niču, ništa im ne smeta. Do trećeg mjeseca će presada biti gotova za vrt”, kaže Svjetlana.

Paradajz je kralj njene bašte. Posjeduje kolekciju više od 200 sorti. Sve su stare, tradicionalne, nisu hibridi pa sjeme ostavlja i ono uvijek daje iste biljke.

“Svake sezone odaberem 60-70 sorti koje uzgajam, također, uzgajam i paprike, čili, kukuruz, suncokrete, ma mnogo toga. Moj vrt nije tipičan, ja uz sve začinsko i ljekovito miješam i svega imam u vrtu“, kaže ona

Iako je svakodnevno u dodiru s “hemijom“ u bolnici, u njenom vrtu mjesta za to nema. Zato su tu pored biljaka i bube i puževi, pčele, ptice… Ipak povrće uspijeva.

“Vrt štiti prirodna ravnoteža. Imam indijske patke, specijalizirane da jedu puževe golaće, a ne uništavaju povrće. Privukla sam vrapce koji jedu smrdibube koje su velika pošast, bude i kod mene štete, ali za hemiju nema mjesta“, odlučna je.

Na njenom imanju žive i zanimljive kokoške, japanske svilene, koje imaju krzno mjesto perja, pa prolaznici, kako kaže, često misle da je zec.

Kako štiti biljke?

Nekada koristim prirodne preparate za zaštitu, poput mlijeka ili sirutke, koprive i bijelog luka. Sve to sama pravim.

“Kopriva mora biti potopljena 24 sata u vodi, potom se to razrjeđuje u omjeru 1:10 s vodom, da ne sprži listove jer je jaka. Ponekad time pršćem. A kada se pravi biljno gnojivo od nje, mora da stoji oko tri sedmice dok se potpuno ne raspadne, ostane crno – zelena voda i ona se razrjeđuje i to je zapravo prihrana za biljke“, savjetuje.

Dobro se, kaže, pokazao i drvni pepeo u kombinaciji s ljuskom od kokošjih jaja koje osuši i usitni na komade, to sprečava puževe golaće da priđu biljkama. Ako sam pepeo pospete on je tu do prve kiše, ističe Svjetlana, napomenuvši da je u kombinaciji s ljuskom koja je oštra, ovo vrlo je dobra zaštita.

Poljoprivreda joj je kaže u genima. Djed i baka su bili eksperti za kalemljenje, pa je i to počela da radi. Na imanju je i veliki voćnjak u kojem raste više od 80 raznih voćki koje su ona i suprug ručno zasadili.

“Nektarine na primjer svi jedemo iz prodavnica, ja sam prije 10-tak godina posadila svoju i kada sam ubrala prve plodove, tek tada sam shvatila kakav ona ima ukus. Ono što mi jedemo iz prodavnice nije ni slično, moj svekar me pitao gdje si ti ovo slatko kupila“, kaže ona.

Svekrvina salata

Više od 20 godina se bavi vrtlarstvom. Ranije je promatrala majku kako radi, a potom učila od svekrve.

“Pitala  sam svekrvu da mi da mali komadić zemlje da uzgajam. Ona je tako godinama sve manje radila, a ja sam proširivala i sada sam zauzela čitavu teritoriju”, kaže trijumfalno.

Od svekrve je naslijedila i sjeme staro više od 50 godina, ona ga je dobila od svoje svekrve, a ko zna koliko je zapravo staro. Riječ je o starinskoj salati, koja prema riječima ove baštovanke, dugo ostaje svježa i ne gorči.